psihoVjeverica

Evo da nekako obilježim važan događaj, samo ću napisati par riječi na blogu, čime ću i svečano zatvaranje ovog bloga, barem u smislu pisanja.

Jučer sam prekinuo s curom. Opet.

Nadao se da ću nekako, nekad, dobiti nešto više iz veze koja je već dugo na aparatima. Ali, to se nikako nije događalo, pa sam zaključio da je konačno kraj. Dotaknuo sam dno u emotivnom i psihičkom smislu, i nadam se da će uskoro početi moj lagani oporavak i da ću u nekom trenutku imati više snage i želje za životom. Možda dobijem i neki poriv da ponovno pišem blog, ali to neće biti ovdje, a vjerojanto niti na ovom servisu, s obzirom da su ostali samo djeca, spameri i nadobudni.

Ovime zatvaram jedan tužan period mojeg života.

Želim svima (pa i sebi) puno svjetla i topline i osmjeha.

Za kraj samo jedna lijepa pjesma s kojom sam se jučer nekako uspio poistovjetiti... posebno dobro zadnja kita opisuje u kojoj sam kiti...

Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your hand.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.

[x2]
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I am a dreamer and when i wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to be
I've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.

[x2]
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bare my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.

I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.
I'm so hollow, baby, I'm so hollow.
I'm so, I'm so, I'm so hollow.

OK, perem zube i stavim malo kaladonta, recimo na 30% dlakom prekrivene kefice.... ubacim ju u usta i prionem na posao, ali naravno da mi nakon 2-3 zaveslaja ispadne 90% namazane količine iz čvalja - ravno u umivaonik.

Što je najbolje, neometan nastavljam uspješno prati zube i operem ih sa svega 10% početno namazane količine, uz 70% osjećaja ugode i zadovoljstva u konačnici obavljenim poslom. Pjenilo se i dezinficiralo u sasvim solidnoj količini. 30% nezadovoljstva odnosi se na iziritiranost samom činjenicom da sam svjedočio kako mi 90% namazanog kaladonta odlazi - down the drain...

Ovo mi se događa u 80% slučajeva pranja zubi. Ako pogledam na sliku priloženu uz ovaj tekst, a koja predstavlja tipičnu namazanu količinu u reklamnim aktivnostima vezanim uz kaladont i oralnu higijenu (reklamirana količina = 100% duljine kefice) , zaključujem da je reklamirana količina debelo pretjerana i da u reklamama lažu kolikogod je kefica duga.

Ako krenem malo računati, za početak treba podvuči crtu:

-----------------------------------

Početna količina: 30% duljine kefice

Količina nakon 3 zaveslaja: 10% početne količine

-----------------------------------

Ovdje ponovno podvlačim crtu i računam da je:

Konzumirana i iskorištena količina:: 3% duljine kefice

Ovime zapravo dokazujem da je kaladont od 3% duljine kefice (odnosno 3% reklamirane količine) sasvim dovoljna količina za uspješno obavljanje oralne higijene.

Dapače, kad bi reklamirana količina bila identična dovoljnoj količini (3% duljine kefice), izostalo bi 30% razočaranja i nezadovoljstva, čime bi zadovoljstvo zapravo poraslo na apsolutnih 100% i posljedica bi bio potpuno zadovoljni korisnik kaladonta.

Činjenica je da nam prodaju više nego što treba. Svega.

 ... možda nešto i napišem...

Hm... evo, zapravo pišem ovo zato što želim imati zabilježen ovaj trenutak. Možda će mi u nekom trenutku dobro doći; da pročitam, podsjetim se, uzdahnem, obrišem suzu? Možda i ne bi trebao pisati ovako javno, ali koga briga. Vjerujem da će ionako ovo pročitati svega par ljudi...
Naime, prekinuo sam svoju nekolikogodišnju vezu.
Veza je to koja referencu ima i na ovim stranicama, a često sam ovdje dolazio upravo kad mi je bilo najteže. Zato su i ti zapisi najčešće ogorčeni, isfrustrirani, bijesni i tužni. Rjeđe sretni. Danas sam došao napisati vrlo vjerojatno zadnje poglavlje ove priče.
Na kraju kad se okrenem, nisam sretan. Ne zato što je bilo loše, jer nije uvijek, nego zato što je gotovo. Stvarno sam tužan zbog kraja i žao mi je, ali eto, nisam mogao ovako nastaviti. Razdoblje moje depresije zbog postojeće situacije došlo je do kraja, isteklo je. Osim toga, istekao je i dobar dio mojih osjećaja i želje, volje za ulaganjem i trudom. Predugo sam bio nesretan i predugo sam čekao da se nešto popravi. Samo od sebe se ništa nije promijenilo, a dio krivice je sigurno i na meni. Kriv sam i što nisam otišao prije godinu, godinu i pol, kad sam prvi put osjetio da nije dobro i da će završiti loše, ovako kako je sad. Možda sam bio pičkica, ili kako bi kreten Bandić rekao - šonjo, a možda sam samo htio dati još jednu šansu; njoj, sebi i nama. Nisam htio sve baciti u vjetar jer sam znao da će mi biti žao, baš kao što mi je i sada žao.
Zadnji uvjet koji sam postavio je krajnji vrhunac debilizma - hladan, proračunat, i nedostižan... barem za nju. Trebao sam nešto što će mi poslužiti kao granica, rub sa kojeg moraš skočiti, kada do njega dođeš. Skočio sam neki dan. Još u zraku, osjetio sam olakšanje, razočaranje, bol, tugu - sve u jednom. Ovaj put sam čvrsto stao i nisam se dao odgovoriti, iako su suze opet potekle, a na to sam posebno osjetljiv.
Zapisat ću i par stvari za statistiku, jer znam da ću ih zaboraviti, kao što i obično zaboravim ružno, a ostavim samo lijepe uspomene. Valjda život tako ljepše ispadne, jednom kad ga gledaš preko ramena.

Zamjerio sam joj što ne uči...
... i zato što zbog toga nema vremena, jer mora učiti.
... i zato što je zbog toga nesamostalna i ovisna o roditeljima
... i što zbog toga ne može prespavati kod mene ...
... i što zbog toga nema novaca da ode gdje želi, radi što želi.
Zamjerao sam joj što se ne brine o svom zdravlju...
... i zato što zbog toga nije sexy... onoliko koliko bi mogla biti...
... i zato što zbog toga nema osmjeh koji bi joj dopustio da bude još ljepša nego što već je...
... i zato što puši (ok, ovo nisam previše forsirao).
Zamjerao sam joj i što je previše zatvorena...
... i zato što zbog toga ne razgovara dovoljno sa mnom
... i što ju zbog toga ne poznajem onako kako bi želio...
... i što zbog toga imamo problema i kada ih nema.
Najviše od svega, zamjeram joj što mi je dopustila...
... da joj sve to zamjeram pune tri godine...
... i da odustanem.

Hm, ovako kad to pogledam, ove rečenice gore ne zvuče tako strašno niti je toga puno... možda bi mi postalo strašno da gledam u njih tri godine... :(
Možda je sve ovo gore napisano kaotično i nepovezano, ali siguran sam da ću to ponovno jednom pročitati.
...i pustiti još koju suzu...

Ako neki medij želi otkupiti prava na objavljivanje slika ovog celebritiya, tražim 100kn po slici.

Bok ljudi, malo se nisam javljao...

Jučer sam se vratio s planinarenja po Alpama, austrijskim i njemačkim. Do prekjučer sam osvajao najviše vrhove, a već danas ponovno osvajam srca (i lovu) klijenata. Da ne filozofiram i ne duljim, slijedi nešto slika; zbog privatnosti nema ljudi, samo čista... priroda.

Danas pišem sa otoka, iz jednog lijepo opremljenog hotelskog apartmana. Radi se o Koločepu, "otoku znanja" ispred dubrovačke luke Gruž. Učim ovdje o intelektualnom kapitalu i odmaram se od Zagreba, buke i posla. Vrijeme saks, ali zato se bloga sa stilom.

P.S. poseban pozdrav djevojkama koje su naletile na ovaj blog i podijelile to sa mnom i ostatkom otoka.

Za početak na putu na posao... natpis pored kojeg prođem svaki dan... i popizdim svaki dan kad ga vidim. Onda su negdje oko podne po Savskoj milili maturanti. Bili su šareni, glasni, mutavi kao i uvijek, i naporni nakon 5 min. :) Evo i sljikica. A imam i mali video maturanata... nije nešto ali evo ga.To je bilo sasvim dosta zanimljivosti do sada... treba i na sastanke ići.